bojim se straha

i gde su sada tvoji snovi?
raštrkani negde po klinačkim godinama
sve što se ikada pružilo
nestalo je u strahu
bolje odmah
u startu
prekini pobegni preseci
ko zna šta će da se dogodi
ako ti bude stalo
pa se probude osećanja
pa se stvore emocije
uđeš tako u neki svet
topao smiren i lep
a tvoj
hladan i oštećen
tako
rekao mi je jednom jedan momak
koji
je bio lep plav i pijan
da sam – oštećena
i nikada to nisam zaboravila
poznavao me je tri dana
i tako
došao u pola noći sa šampanjcem u ruci
ispod terase da mi vikne
da sam oštećena
posle se izvinio
kaže, nije to tako mislio
loše se izrazio
a ja ostala
možda baš tada postala
– oštećena
pa sad
seci
prekini
pobegni
da ne ideš po kiši bez kišobrana
jer šta god da bude
i ako bude strava
i ako te neko zagrli tako da ti slomi svaki strah
i ako te neko prihvati takvu kakva si
ma i ako te neko zavoli
i postane deo tebe
opet opet opet
na kraju si ti
bez kišobrana
na ulici